PRIČA O PJESMI: Umri u samoći

Iako iza sebe ima karijeru dužu od 30 godina i diskografiju koja broji 12 albuma Nihad Fetić Hakala nikad nije bio pjevač koji je dominirao medijskim prostorom, što ga opet nikad nije spriječilo da bude izuzetno popularan i voljen.

U razgovoru za naš magazin jednom prilikom je otkrio zbog čega je to tako:

-Vjerovatno da sam bio bezobrazniji, da sam bio prodorniji, da sam ogovarao, da sam podmetao kolegama, možda bi tu bilo još više nekog uspjeha, ali ne žalim zbog toga. Nije to moj način komunikacije, nije to moj odgoj. Što si bezobrazniji i namazaniji, što se više kurvaš odmah si više interesantan za medije. Ja sam porodičan čovjek, nisam iz tog svijeta, trebao bih biti uličar da bih se spustio na taj nivo. Ja sam dijete sa sela, odgojen na jedan seoski, pošten način.

Njegovom statusu jednog od voljenijih estradnjaka u najvećoj mjeri doprinijele su pjesme “Skitnica velegradskih ulica”, “Kafandžija”, “Šta ću kad je volim”, kao i njegova ponajbolja pjesma “Umri u samoći”. Svoju, sada već kultnu numeru, objavio je 1993. godine na albumu “Skitnica velegradskih ulica” ili “Bosno hamajlio”. Ovo njegovu treba uzeti s dozom rezerve, jer je pjesmu 1989. godine izvorno objavio Bratislav Bata Zdravković, ali pjesma u njegovoj interpretaciji nikad nije doživjela značajniju popularnost. Aca Lukas je ovom pjesmom kasnije skrenuo pažnju na sebe, dok interpretacija Ljubiše Trajkovića Đanija nije vrijedna pomena.

Sama pjesma protkana je osjećajem gorčine. Donosi razmišljanje napaćenog čovjeka koji je duboko povrijeđen preljubom svoje drage. Količina bola koju je zbog toga osjetio dovela je do tolikog ogorčenja u njegovom srcu, da je kune i proklinje stihovima – umri u samoći.

Ono što je posebno upečatljivo u pjesmi su neuspjeli pokušaji njegove drage da dobije oprost. Ne nadaj se, ne varaj se – poručuje joj odlučno, jer se zakleo da ne želi ništa s njom. Ostatak pjesme samo je potvrda ove njegove odluke.

Bolom kojim je ispunjen lirski subjekt, ispunjena je i pjesma, ali se ni u jednom trenutku ne pominje. Ona je tu, prisutna, ali nije istaknuta. Naslućuje se u njegovoj odlučnosti da ni u kom slučaju svojoj ljubavi ne pruži oprost za njene grijehe – pa i nebo da se ruši, s tobom neću moći.

Kolika je snaga koju pjesma nosi najbolje pokazuje činjenica da su je čak četiri pjevača otpjevala. Međutim, Hakalina verzija se ističe energijom, dramskim nabojem i vokalnom ekspresijom kojom je dočarana pomenuta odlučnost lirskog subjekta. Nije kom je namijenjeno, već kom je suđeno….