Rad na kruzeru nije idila o kojoj sanjate: Ispovijest Ljubice P. drugačija je od svih koje ste ranije čuli…

Filmski scenariji sa kruzera u kojima se priča samo o bludu i razvratu zaposlenih šokiraju javnost. Gotovo da ne postoje pozitivna iskustva, ili niko želi da priča o njima. Kako bismo proverili da li je posao na brodu stvarno horor, kontaktirali smo Ljubicu B. (24) iz Beograda, koja već šest mjeseci radi na kruzeru koji krstari Mediteranom, piše Alo!.

– U Beogradu sam imala posao u struci, radila sam u hotelu. Ali zbog male plate i malih šansi za promjenu posla dala sam otkaz. Naravno, tu je bila i želja za avanturom – započinje Ljubica priču za Alo! i dodaje da se ni u jednom trenutku nije pokajala što je ostavila sve.

Već poslije tri mjeseca je dobila unapređenje i svoju kabinu. Kao „night auditor“ trenutno zarađuje 1.400 dolara i brine o tome da svi gosti plate svoj račun prije nego što napuste brod. Ipak, postoji nešto što joj je teško palo.

– U početku sam imala napade klaustofobije i mučnine. Zamijenila sam dan za noć, ali to nije tako strašno. Najgore mi je bilo što sam novogodišnje i božićne praznike slavila sama, daleko od ljudi koje volim.

Ljubica kaže da i na kruzeru ima dobrih i loših ljudi, ali i da je uspjela da stekne prijatelje.

– Prvo sam upoznala koleginicu Donu koja mi je pomogla da se smjestim. Sjećam se da smo išle hodnicima, uz i niz stepenice koje su mi ličile na scene iz “Titanika” kada Rouz sa sjekirom ide da spase zarobljenog Džeka. Tada sam pomislila: “Bože, Ljubice šta si sebi uradila?!” Drugi šok je uslijedio kada sam vidjela da se kabina nalazi u dijelu ispod vode, bez prozora. Pitala sam se šta mi je trebalo da se iz svog doma preselim u kutiju sa zajedničkim kupatilom za 50 djevojaka. Sad mi je to smiješno, jer zaista čovjek može na svašta da se navikne – kaže Ljubica uz opasku da samo psihički jaki ljudi mogu da prežive rad na kruzeru.

– Ovdje nema vikenda i slobodan dan zvanično ne postoji. Radim između devet i 12 sati. Ritam je vojnički, pravila su stroga, ali to je jedini način da se zaštitimo – kaže Ljubica.

Saglasna je da kruzere prate kontroverzne priče, ali vjeruje da su mnoge preuveličane, čak i izmišljene. Na brodu, kaže, ima svega, ali ni upola onoliko koliko se piše.

– Podmetanja i prljavih igara ima puno, kao i na kopnu. Ali tamo kad završiš radni dan, odeš kući, a ovde nemaš gdje. Naravno da ima seksa, droge i alkohola, ali svako ima pravo na izbor. Postoji sistem prijave, naročito za muško-žensko maltertiranje i veoma ozbiljno se uzimaju u obzir – kaže Ljubica i dodaje da se većina gostiju i zaposlenih ponaša pristojno.

Vidjela svijet

Osim naporedovanja u poslu i ljubavi, rad na brodu je Ljubici donio još neka lijepa iskustva.

– Moja pozicija omogućava da provodim puno vremena napolju. Obišla sam ostrva i vidjela gradove koje sigurno ne bih u skorije vrijeme. Čovjek tek kada izađe iz svoje zone komfora. može da prođe kroz razne situacije, u kojima mnogo nauči.

(alo)